| admin | Date: NEDELJA, 2011-08-07, 12:38 PM | Message # 1 |
|
Generalissimo
Group: Administrators
PORUKA: 1384
Awards: 0
Reputation: 0
Status: Offline
| Neke stvari koje niste znali o islamu i zadnjoj Bozijoj knjigi Kuran-u:
Mu'džiza za sva vremena
NAUKA TEK POSLJEDNJIH GODINA POČINJE "OTKRIVATI" ONO ŠTO JE NAGOVIJEŠTENO PRIJE 1.500 GODINA
U našem vremenu aktuelne su stvari koje nazivamo naučnom mu'džizom Kur'ana. Radi se o onome do čega je savremena nauka došla istraživanjem i proučavanjem, a koje Kur'an spominje prije hiljadu i po godina. U ovome je jedan od najvećih dokaza da je Kur'an od Allaha, a ne od čovjeka, koji nije imao ni sprava ni mogućnosti za ovakva istraživanja.
Kur'an je najveća mu'džiza sa kojom je došao Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.a.. Pored toga što se odlikuje izvanrednim jezikom i stilom, ima i mnoge druge karakteristike po kojima je nadnaravan i po kojima prevazilazi ljudske mogućnosti.
Navest ćemo nekoliko primjera u kojima se vidi da je Kur'an mu'džiza po nagovještajima koje je dao i koji su se obistinili u doba Poslanika, s.a.v.a.., ali i u skorije vrijeme, a koji su se pokazali tek nakon nekih naučnih otkrića.
Nagovještavanje događaja:
Uzvišeni Allah u Kur'anu govori o događajima koji su se desili ranije, ali i nagovještava Svome Poslaniku stvari koje se još nisu dogodile. Evo nekoliko primjera gdje Allah obavještava Svoga Poslanika o nekim događajima koji se još nisu zbili:
- Nagovještaj poraza Perzijanaca od Bizantije:
"Elif lam mim. Bizantinci su pobijeđeni - u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i toga dana će se vjernici radovati Allahovoj pomoći, - On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan. Obećanje je Allahovo, a Allah neće iznevjeriti obećanje Svoje, ali većina ljudi ne zna."
(Er-Rum : 1.-6.)
Radi se o poznatom historijskom događaju kada su Bizantinci doživjeli poraz od strane Perzije 614. godine po Isau, a.s.. Muslimani su bili ožalošćeni zbog toga, a mušrici su se radovali tako da su govorili: "Bizantinci tvrde da su oni sljedbenici objavljene Knjige, pa su ih medžusije (obožavaoci vatre) porazili. Vi tvrdite da ćete nas pobijediti Knjigom koja vam se objavljuje, ali ćemo mi vas poraziti kao što su i Perzijanci porazili Bizantince." Nakon toga su objavljeni ovi ajeti u kojima Allah nagovještava pobjedu koja će se dogoditi za nekoliko godina (fi bid'i sinin). Riječ "bid'un" u arapskom jeziku označava broj između "tri" i "devet". Pojedini mušrici su se kladili sa Ebu Bekrom oko toga da li će se ostvariti ovaj nagovještaj...
Uzvišeni Allah ispunio Svoje obećanje 624. godine što se poklapa sa 2. godinom po Hidžri. Međutim, vrijedno je spomenuti da ovi ajeti sadrže još jedan nagovještaj, a to je da će se muslimani radovati velikoj pomoći na dan kada Bizantinci pobijede: "I toga dana će se vjernici radovati Allahovoj pomoći". Riječ "jevme' izin" (i toga dana) odnose se na isti dan kada će se bitka dogoditi i kada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći. Postavlja se pitanje kako će vjernici istoga dana saznati da se bitka dogodila. Muhammed Abdul-Azim Ez-Zerkani, u svome djelu "Menahilu-l-irfan", tvrdi da se radi o bitci na Bedru, te da se u ovim ajetima radi o Allahovoj pomoći koju nagovještava, jer se u isti dan, 624. godine (2. godine po Hidžri) dogodila bitka na Bedru kada je Allah Svojom pomoći pomogao muslimane.
- Nagovještaj poraza mušrika u bici na Bedru:
Prije propisivanja džihada, odnosno oko sedam godina prije bitke na Bedru, Uzvišeni Allah obavještava Svoga Poslanika da će određena skupina mušrika iz Mekke biti poražena.
"Zar oni (mušrici) da govore: 'Mi smo skup nepobjedivi.' Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!"
(Kamer : 45.)
Ovaj ajet je objavljen u Mekki i niko nije znao njegovo značenje. Tako se u pouzdanim predajama prenosi da se Omer, r.a., stalno pitao: "Koji će skup biti pobijeđen, koji će skup biti poražen?" sve dok na dan Velikog Bedra nije čuo Poslanika, s.a.v.a.., kako uči ove ajete.
- Nagovještaj pobjedonosnog ulaska u Mekku:
Kur'an je nagovjestio da će Poslanik, s.a.v.a.. i ashabi, još dok su bili u Medini, ući u Mekku bezbjedni i sigurni. U vrijeme Ugovora na Hudejbiji, Allahov Poslanik, s.a.v.a.., vidio je u snu da će muslimani uskoro ući u Mekku, pa je sklopio sporazum sa mušricima koji je, na prvi pogled, u nekim tačkama izgledao nepovoljan za muslimane, što je posebno izazvalo reakcije Omera, r.a.. Međutim, Uzvišeni Allah je objavio ajete:
"Allah će sigurno obistiniti san Poslanika Svoga da ćete ući u Mesdžidu-l-Haram, Allahovom voljom, sigurni, obrijanih glava i podrezanih kosa, bez straha. On je znao ono što vi niste znali, pa vam je zato blisku pobjedu dao."
(Feth : 27.)
Ove riječi su se kasnije obistinile. Ovakvih nagovještaja koji su se ispunili ima mnogo u Kur'anu.
Evo nekoliko primjera o kojima Kur'an govori a koji su otkriveni tek u skorije vrijeme kroz bavljenje naukom...
- Susret dviju voda koje se ne miješaju:
U Kur'anu se na dva mjesta govori o dvije vodene površine koje se susreću, ali ne dolazi do miješanja.
"Pustio je dva mora da se susreću. Između njih je pregrada i oni se ne miješaju."
(Rahman : 19.-20.)
Ali, na drugom mjestu, kada Kur'an govori o brani između dvije vodene površine (slatke i slane) spominje postojanje "nevidljive brane":
"On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio- jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (Furkan : 53.)
Otkriće o susretanju dvije vodene površine i nevidljivoj brani između slatke i slane vode poznato je tek u novije vrijeme. Govor o ovom fenomenu o kojem Kur'an govori, prepustićemo šejhu Abdul-Medžidu Ez-Zindaniju koji je, kada mu je postavljeno pitanje u vezi ove pojave, odgovorio: "Poznato je u nauci da postoji određena granica između dva mora koja im ne da da se miješaju. Takva granica postoji između Sredozemnog mora i Atlantskog okeana. Također je ova granica primjetna između dva mora u istom okeanu. Ona se dobro da primijetiti i na satelitskim snimcima. Njen zadatak je da spriječi miješanje vode iz dva mora, da na taj načina ne bi izgubila osobine koje su svojstvene samo za njih. To je kada se radi o dodirivanju dva mora. Međutim, kada se rijeka ulijeva u more, onda se to opisuje dodatnim opisom. Allah, dž.š, kaže: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." Dakle, kod dodirivanja dva mora postoji samo prepreka, ali u slučaju dodirivanju slane i pitke vode, postoji pored prepreke i još jedna brana, koja je jedan međuprostor. Bavio sam se istraživanjem te pojave zajedno s kolegama koji su eksperti za život u moru. Zaključili smo da se prilikom ulijevanja slatke vode u slanu nastaje jedan prostor koji se naziva "prostor ulijevanja". Njega okružuje pomenuta prepreka, a Kur'an ga opisuje izrazom "hidžrem-mahdžura", što u arapskom jeziku označava mjesto u kojem su zatvorena pokretljiva bića, kojima je zabranjen izlazak. Dakle, ovim dodatakom u kur'anskome tekstu, želi se ukazati na posebnu sredinu u koju su zatvorene određene životinje. Prilikom ispitivanja tog prostora utvrđeno je da on nije slan kao more, niti je sladak kao rijeka, pa zbog toga u njemu žive ribe koje ne žive ni u moru niti u rijeci. One su tu zatvorene i ako bi slučajno izašle iz tog prostora u more ili rijeku, odmah bi uginule. Također, isto se desi ribama koje iz mora uđu u ovaj "prostor ulijevanja", ili ako ribe iz rijeke dospiju u taj prostor. Znači, to je jedan prostor za živa bića koja žive u njemu, i koja ne mogu živjeti ako ga napuste. Zbog tog Allah, dž.š, dodatno objašnjava miješanje riječne vode s morskom. Neka Mu je hvala i slava!"
- O morima i morskim tminama:
Govoreći o morima i morskim tminama, Uzvišeni Allah kaže:
"Ili kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati."
(Nur : 40.)
Govoreći o ovom fenomenu do kojeg je nauka tek u skorije vrijeme došla a o kojem Kur'an, eto, govori još prije hiljadu i po godina, šejh Zindani kaže: "To su mjesta u koja je bilo nemoguće da dospije i jedan čovjek za vrijeme Muhammeda, s.a.v.a., jer tijelo ne podnosi dubinu od trideset metara zbog velikog pritiska vode. Na toj dubini rastvara se kisik u krvi čovjeka i više nema mogućnosti da kontroliše svoje tijelo. Ako je za čovjeka nemoguće da dospije na dubinu od trideset metara, onda je teško i zamisliti šta bi se s njim dogodilo na dubinama od sto, ili dvjesto metara. Kur'an nam počinje svoje kazivanje o dubinama od dvjesto i više metara. Dakle, za života Muhammeda, s.a.v.a., Kur'an nam kazuje o tim stvarima, uz napomenu da se Muhammed, s.a.v.a., nikada nije ukrcao u lađu, niti plovio morem. Kur'an nas obavještava o tminama koje se nalaze u morskim dubinama, a koje nisu bile poznate, niti njihovi razlozi, sve dok detaljno nisu ispitane moske dubine. Utvrđeno je da je na dubinama od tri stotine metara jaka tama koja se pojačava s povećanjem dubine, tako da podmornice koje silaze na tu dubinu moraju biti opremljene uređajima za osvjetljavanje. Sve životinje koje žive u takvim sredinama potpuno su slijepe, ili ispod očiju imaju posebne organe koji im pomažu u kontroli prostora oko njih. Allah, dž.š, poredi zabludu u kojoj živi nevjernik sa tminama morskim, pa kaže: "Ili su kao tmine nad dubokim morem" Zašto se kaže "dubokim morem"? Dakle, nije bilo koje more, nego "duboko more" iznad kojeg su posebni slojevi, prekrivači, upravo kako se kaže u nastavku ajeta: "koje prekrivaju talasi sve jedni nad drugima". Talasi u značenju prekrivači. Dakle, imamo more sa prekrivačem.
Iz ovih riječi saznajemo da imamo dubinski sloj mora i površinski, a ajet se nastavlja riječima: "iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi." Pitao sam nekoliko učenjaka koji se bave istraživanjem mora o razlozima tmina u morskim dubinama, pa su mi rekli da za tmine postoje dva osnovna razloga. Prvi je dubina. Sunčeva svijetlost se sastoji od sedam boja, koje se različito probijaju kroz vodu. Tako se crvena boja probija samo do dvadeset metara dubine. Ukoliko bi se ronilac na toj dubini posjekao i potekla mu krv, ona bi mu izgledala crna, ne crvena. Zbog toga što crvena boja ne postoji na toj dubini i to je prostor tame za crvenu boju. Na dubini od trideset metara gubi se narandžasta boja, zatim žuta na dubini od pedeset metara, zatim zelena na dubini od sto metara i sve tako dok se ne izgube sve boje iz spektra boja sunčeve svjetlosti. Posljednja boja koja se gubi u dubinama mora je plava, i zbog toga nam more izgleda plavo. To se događa nakon dvjesto metara, kada nastupa potpuna tama u kojoj se ništa ne vidi.
Drugi razlog jesu tmine morskih slojeva koje prekrivaju dubinsko more, a koje opet nisu bile poznate prije 1933. god. Znači, tek prije sedamdesetak godina su otkrivene, nakon što su se počele proizvoditi podmornice. Dakle, imamo dubinski sloj mora, zatim površinski sloj i imamo oblake. To su sve prepreke za prolaz sunčeve svjetlosti. Poznato je da se svjetlost smanjuje ako su oblaci iznad tla. Površinski sloj vode nije ravan, pa zbog svoje zakrivljenosti on odbija veliku količinu sunčeve svjetlosti, poput ogledala. To ćemo primijetiti kada stanemo na obali mora i posmatramo valove koji odbijaju sunčevu svjetlost poput ogledala. Zbog toga vrlo mala količina svjetlosti prolazi u more, što uzrokuje veliku promjenu u temperaturi. Znači, prepreke za svjetlost postoje a razlog tome je njihova dubina i njihov redoslijed. Pogledajmo kako to Kur'an opisuje: "Ili kao tmine u dubini mora" Kur'an tmine pripisuje dubini mora i nastavlja: "koje prekrivaju talasi sve jedan nad drugim." Onda spominje dva puta tmine i to nakon spomena prepreka, kao da nam kaže: ovim tminama su razlog dubine i prepreke. Riječ "tmine" koju Ku'ran koristi označava množinu od tri do deset. Dakle imamo deset tmina, od kojih se sedam odnosi na boje i tri na prepreke.
Sljedeća stvar je da Kur'an koristi glalgol, kada objašnjava da se prst pred okom ne vidi, što mufesiri različito tumače. Jedni kažu da to znači da se on može vidjeti, ali sa velikim teškoćama, dok drugi kažu da taj glagol znači da se nikako ne može vidjeti. Oba tumačenja uklapaju se u ono što smo rekli o težini posmatranja u određenim slojevima u kojima nestaju boje, a ako se pokuša posmatrati u dubini, onda se ništa neće moći vidjeti. Dakle, oba značenja su ispravna, s obzirom na dubinu na kojoj se posmatra. Sa ovim dubinama Allah, dž.š, poredi zabludu kafira, kojem nije jasno zašto je stvoren, ko ga je stvorio i zašto umire."
- Fenomen oblaka:
Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi kaže:
"Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad pa pogodi njime koga hoće, a poštedi od njega koga On hoće - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid."
(Nur : 42.)
Naučnici su studirali tipove oblaka i došli do zaključka da se oblaci koji nose padavine formiraju i oblikuju prema tačno određenim pravilima pri čemu prolaze kroz određene faze. To zavisi od vrste oblaka kao i od toga koji vjetar puše u određenom području. Jedina vrsta oblaka koje nose padavine je kumulonimbus. Meteorolozi su studirali kako se kumulonimbusi formiraju te kako proizvode kišu, grad i munje. Otkrili su da oblak kumunolonimbus prolazi kroz nekoliko faza u proizvodnji kiše.
Prvo, tjeran od strane vjetra, ovaj se oblak počinje formirati tako što vjetar tjera male komadiće oblaka (kumuluse) u područje gdje se ovi oblaci spajaju.
Slijedi spajanje u veliki oblak. Ovo je potvrda riječi Uzvišenog: "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja..."
Zatim ide gomilanje jednih oblaka na druge. Kada se mali oblaci spoje, tada tijelo oblaka počinje rasti uvis. Razlika temperature u unutrašnjosti i po površini oblaka utiče da se komadi malih oblaka gomilaju jedan na drugi tako da se veliki oblak polahko proteže u viša i hladnija područja atmosfere, gdje se formiraju kapljice kiše i grada koje počinju rasti. Kad ove vodene kapi i grad postanu previše teški strujama da ih podržavaju, one počinju padati iz oblaka kao kiša i grad. A Allah, dž.š. kaže: "...i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada."
Ovdje se uočava velika preciznost teksta. Između svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da prođe određeni vremenski period, i Kur'an koristi izraz "summe" (a zatim), ali čim se formira gomila, odmah počne padati kiša, bez određenog vremenskog perioda, i zato Kur'an koristi česticu "fe" (pa), koja označava povezanost radnji bez vremenskog razdoblja među njima.
Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veličine brda. Zašto baš takvi?!
U nastavku ajeta se kaže: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad!". Naime, meteorolozi su otkrili da ovi oblaci (kumulonimbusi) iz kojih pada grad dostižu visinu čak i do 9.000 metara, kao što se i kaže u ajetu "...iz oblaka veličine brda". Dalje, Uzvišeni Allah kaže da "On spušta grad pa koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi". Naučnici sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zračna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuštanje. Najbolji opis za to su riječi "...pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi...". Dakle, led se bio uputio prema određenom narodu, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutrašnjosti oblaka, i to kruženje naučnici mogu normalno pratiti.
U nastavku ajeta spominje se munja: "...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." Kako razumjeti spomen munje, kada je kontekst čitavog ajeta vezan za grad? Upravo je u tome odgovor. Munja nastaje, u stvari, od grada u oblaku. Kada se tečnost promijeni u čvrste čestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutrašnjosti oblaka.
Meteorologija je ove činjenice otkrila tek nedavno i to uz upotrebu najsavremenije opreme. Onda se postavlja pitanje: Kako je Muhammed, a.s., mogao znati za sve to? Ko ga je obavijestio o tim pojavama?
- O otežanom disanju na velikim visinama:
Ono što je postalo poznato u novije vrijeme, nakon što je čovjek uspio da poleti, jeste da što se više penjemo prema nebu, to se smanjuje kisik i zračni pritisak, što izaziva žestoku tegobu u prsima i poteškoće u disanju. O ovom fenomenu Kur'an govori trinaest stoljeća prije nego je čovjek uopšte bio u mogućnosti da leti, kada niko nije mogao znati da uspon ka nebu uzrokuje pritisak i bol u prsima:
"Onome koga Allah želi da uputi - On prsa njegova ka islamu prostranim učini, a onome koga želi da u zabludi ostavi - On prsa njegova stegne i tjeskobnim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti..."
(En'am : 125.)
- Širenje svemira:
Allah s.v.t. kaže:
"Mi smo nebo Svojom moći sazdali i Mi ga, uistinu, proširujemo."
(Zarijat : 47.)
Savremena astronomija je utvrdila da se svemir stalno širi, bilo da se radi o neprestanom stvaranju novih sazviježđa ili da se radi o udaljavanju sazviježđa jednih od drugih.
- Velika eksplozija i nastanak života iz vode:
Ova dva otkrića su također rezultat novijeg doba. Cijeli svemir (nebesa i Zemlja) je, prema savremenim proučavanjima, nekad bio jedna cjelina. Nakon toga je uslijedilo ono što naučnici nazivaju "velikom eksplozijom". I od tada se svemir širi. Dokazi o "velikoj eksploziji" su toliki da se ta pojava sada smatra naučnom činjenicom, a ne teorijom. A Allah, dž.š., prije više od 1.400 godina u Svojoj Veličanstvenoj Knjizi - Kur'anu govori o ovoj pojavi, kao i nastanku života iz vode, što je postalo poznato tek u novije vrijeme:
"Zar ne vide oni koji ne vjeruju da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali - i da smo Mi od vode sve živo stvorili? I zar neće vjerovati?"
(Enbija : 30.)
Ima još mnogo ovakvih primjera do kojih je nauka došla proučavanjem i otkrivanjem, a za koje nalazimo potvrdu u Kur'anu. U ovome su jasni dokazi da je Kur'an govor Allaha, dž.š, koji u Svojoj Knjizi kaže:
"Allah svjedoči da ti je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče - a dovoljan je Allah kao svjedok."
(Nisa' : 166.)
Dakle, kako se iz predhodno rečenog može zaključiti, mu'džiza Kur'ana se ogleda, prije svega u njegovom jeziku i visokom stilu, zatim po onome što je spomenuto u njemu, a nauka tek u novije vrijeme otkrila i još uvijek otkriva, te po savršenom i preciznom zakonodavstvu (šeriatu) koji nudi odgovore za sva pitanja koja se tiču čovjeka i njegovog života. To je Knjiga koja je sačuvana od nesklada i kontradikcije i ostaće takva do Sudnjeg dana:
"Zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge proturječnosti."
(Nisa : 82.)
|
| |
| |
