| admin | Date: NEDELJA, 2011-08-07, 2:09 PM | Message # 1 |
|
Generalissimo
Group: Administrators
PORUKA: 1384
Awards: 0
Reputation: 0
Status: Offline
|
U Bosni se za srpski jezik otimaju Hrvati i muslimani. Hrvati mu daju svoje hrvatsko ime, muslimani muslimansko, i sada još novije bosansko ili bošnjačko ime, po najnovijoj bošnjačkoj naciji.
U Bosni jedan isti jezik ima tri imena. Tri čoveka u Bosni govore tri jezika, a svi se savršeno dobro razumeju.
Hrvati u Bosni ugledaju se u svemu na jezičku politiku u Hrvatskoj.
Muslimani ili sadašnji Bošnjaci grade svoju posebnu jezičku politiku: hoće svoju muslimansku državu, bošnjačku naciju i bošnjački jezik.
Od srpskog jezika i ćirilice Kulina Bana, od srpskog jezika i ćiriličnog pisma stećaka, od srpskog jezika i ćirilice kralja Stefana Tvrtka, sada se pravi bosančica i bošnjački jezik.
Ako bi bošnjački jezik stvarno postojao, on ni tada ne bi mogao pripadati samo muslimanima. Ali bošnjački jezik nikad nije postojao niti može postojati.
Muslimani su svojom ili tuđom voljom promenili veru, ali nisu i ne mogu promeniti jezik kojim su ranije govorili i kojim i sada govore. Isto tako su promenili ko zna koliko država, ali jezik nisu izmenili, jer jezik nije vera ni država.
Bosanski jezik ustanovio je u Bosni Benjamin Kalaj u vreme aneksije i okupacije Bosne od Austrougarske. To je bio nasilni čin austrougarske imperijalne politike na Balkanu.
To isto desilo se i u Prvom svetskom ratu, posle austrijske okupacije Srbije, kada je i u Beogradu zabranjena ćirilica.
U Drugom Svetskom ratu 1941. godine opet je zabranjen srpski jezik u Bosni. Učinili su to Nemci, ustaše i muslimani koji su ih podržavali.
To isto desilo se i u najnovije vreme građanskog i vjerskog rata u Bosni 1991-1995,
Zbog svega toga srpski pisci i srpska nauka o jeziku ne mogu priznati i prihvatiti postojanje bošnjačkog jezika.
U Bosni postoji samo srpski Vukov jezik i samo ga tako treba zvati i nikako drukčije.
Bosna i Hercegovina je veliki rasadnik najboljeg srpskog jezika, iz kojeg su iznikli veliki pisci i pesnici svih naroda i vera. Iz te cvetne bašte srpskog jezika potiču:
Petar Kočić i Branko Ćopić.
Ivo Andrić, Meša Selimović i Skender Kulenović.
Rajko Nogo i Mak Dizdar.
Silvije Strahimir Kranjčević.
Jovan Dučić i Aleksa Šantić.
Antun Branko Šimić .
Husein Tahmidžić i Izet Sarajlić
Momo Kapor i Zuko Džumhur.
Radoslav Bratić i Miroslav Toholj.
Sabahudin Hadžialić i Mile Stojić.
Oni su ljudi iz raznih vera, nacija i država, ali su svi pisci i veliki majstori srpskog jezika.
Koliko god nas dele vere, nacije i države, jedan jezik nas spaja u veliku književnost srpskog jezika.
|
| |
| |
