| admin | Date: NEDELJA, 2011-08-07, 2:11 PM | Message # 1 |
|
Generalissimo
Group: Administrators
PORUKA: 1384
Awards: 0
Reputation: 0
Status: Offline
| Istina o savremenoj latinici skrivana je i izvrtana godinama, od njenog nastanka do danas. Došlo je vreme da se otvoreno govori o latinici, bez zataškavanja, obmana i prevara.
Tačno se zna ko, gde, kako i kad je stvorio savremenu latinicu i izvršio prilagođavanje latinice glasovnim osobinama srpskog jezika. To je bio Vuk Stefanović Karadžić, u Beču, u svome "Prvom srpskom bukvaru", godine 1827.
Kada su Hrvati prihvatili i "prigrlili" srpski jezik, kako je rekao Ljudevit Gaj, tada nije postojalo pismo, osim ćirilice, na kojem bi se srpski jezik mogao pisati i čitati.
Hrvati su zajedno sa svojim hrvatskim jezikom odbacili i svoju latinicu, na kojoj je pisan kajkavski hrvatski jezik. Hrvatska latinica nije odgovarala glasovnim potrebama srpskog jezika pa je odbačena zajedno sa hrvatskim kajkavskim jezikom.
U kajkavskom jeziku nema slova lj, nj, ć, dž, đ, a slova č, ž, š pisana su sa dva i više slova, po uzoru na mađarsku, nemačku ili italijansku latinicu. Ta hrvatska latinica nije odgovarala glasovnim osobinama srpskog jezika. Vuk je predložio da se za slova č, ž, š uvedu kvačice, po uzoru na češki jezik
Tek tri godine posle Vuka, 1830. godine, Ljudevit Gaj pokušao je da uprosti hrvatsku latinicu u "Kratkoj osnovi horvatsko slovenskog pravopisanja" uvodeći valovitu liniju, takozvanu tildu, iznad slova l, n, č, ž, š, ali je od toga odustao 1836. godine i prihvatio Vukova rešenja. Đuro Daničić predložio je da se umjesto dj piše đ.
Prema tome, savremena latinica je pismo srpskog jezika jer je napravljena isključivo prema njegovim glasovnim osobinama.
Latinično pismo stvorio je Vuk Karadžić i dopunio Đuro Daničić, oba Srbina.
To su činjenice koje ukazuju da je latinica takođe srpsko pismo, kao i ćirilica. Ona nije ni hrvatska ni katolička, nije vatikanska ni ustaška, nego po svome poreklu, svojoj ulozi i svojim tvorcima u svemu srpsko pismo srpskog jezika. To što još i danas mnogi smatraju da je srpski jezik hrvatski jezik, a latinica hrvatsko pismo, stvar je velikih vekovnih obmana i zabluda, ali i loše obaveštenosti, pa i neznanja.
Tako im je odgovaralo i tako im odgovara. Činjenice govore drukčije.
|
| |
| |
