PETAK, 2024-04-26
Vrelo.ucoz.com - Babusnicki INTERNET portal
[ New messages · Members · Forum rules · Search · RSS ]
  • Page 1 of 1
  • 1
FORUM » POLJOPRIVREDA » PCELARSTVO » OSNOVNO O VRSTAMA MEDA
OSNOVNO O VRSTAMA MEDA
adminDate: UTORAK, 2013-11-19, 6:23 PM | Message # 1
Generalissimo
Group: Administrators
PORUKA: 1384
Awards: 0
Reputation: 0
Status: Offline
OSNOVNO O VRSTAMA MEDAPrema načinu dobijanja, može biti: vrcani (centrifugiran), med u saću, presovan (gnječeni), topljen itd.
Prema konzistenciji može biti u tečnom i kristalisanom stanju, a postoje i
prelazi između tih stanja, kao i posebno, želatinasto stanje za neke
(malobrojne) vrste medova.
 Podela se može napraviti i prema geografskom poreklu, na region odakle potiče ili prema nadmorskoj visini terena. Prema tehnološkoj obradi, može biti bez obrade, zatim proceđen (kroz sita),
filtriran (kroz posebne filtere), pasterizovan, dekristalisan
(zagrevan), prerađen u finokristalisan itd.
 U zavisnosti da li potiče od jedne ili više vrsta biljaka, deli se na monoflorni i poliflorni.

 Ispod su navedene značajnije vrste monoflornih medova. Data su i
njihova najvažnija lekovita svojstva i neke od primena, pri čemu treba
imati u vidu da med bez obzira na vrstu zadržava svoja osnovna svojstva
i opštu primenu.


 Bagremov med. Prozračan, ima bledo zelenu nijansu, koja može ići i u svetlo žutu. Visoko je
cenjen, aromatičan i prijatan, blagog ukusa, zbog čega se preporučuje
deci i starijima. Dugo ne kristališe. Vrlo je pogodan za proizvodnju
meda u saću.

Smanjuje lučenje kiselina u želucu, reguliše funkciju želuca, pomaže zaustavljanje krvarenja,
kod kašlja, visoke temperature, može se koristiti kod bolesti očiju
itd.


Lipov med. Svetlo žute boje, specifičnog mirisa i prilično izraženog oštrog
ukusa, na osnovu kojih se vrlo lako prepoznaje. Vremenom
kristališe, krupnozrnasto.
Veoma je dobro sredstvo za izazivanje znojenja i zbog toga skoro nezamenljiv
kod oboljenja izazvanih prehladom. Zbog izraženih anibaktericidnih
svojstava predstavlja dobro profilaktičko (preventivno) sredstvo,
koristi se kod angine i kod mnogih upalnih procesa, rana, opekotina
i sl. Preporučuje se kod različitih bolesti želuca, jetre i
bubrega.


Kestenov med. Med od pitomog (jestivog) kestena je tamno žut, slabog mirisa, gorkog
ukusa, nekada smatran trećerazrednom vrstom a sada je jedan od najviše
traženih, zbog svojih lekovitih svojstava i bogatstva u
polenu. Pomaže kod bronhitisa, astme i drugih bolesti disajnih
puteva, bolesti krvnih sudova, popravlja apetit. Ima jako baktericidno
dejstvo, sadrži u sebi mnogo vodonik peroksida pa je dobar za
obradu rana i kod angine.



Fotografija: Oliver MIhajlović
Suncokretov med. To je posle kestenovog meda jedan od najbogatijih polenom. Žute boje,
vrlo brzo kristališe u sitne kristale. Posebno se preporučuje kod
prehlada, gripa, kijavice, bolesti disajnih organa.

Heljdin med. Taman, jakog, otužnog mirisa i ne baš prijatnog ukusa. Veoma bogat
mineralnim materijama, posebno gvožđa. Posebno koristan kod anemija,
hipo i avitaminoze, različitih krvarenja, povišenog pritiska, bolesti
krvnih sudova i mnogih drugih bolesti.

Deteline. Daju manje ili više svetle medove, prijatnog ukusa i blagog mirisa.
Med se smatra pogodnim u lečenju kašlja, arterioskleroze, bolesti
jetre, za pojačano mokrenje, za čišćenje krvi, pri raznim upalama i dr.
Med od detelina ima nisku vrednost dijastaze.

Kupina. Divlja i pitoma kupina daju vrlo kvalitetan med, proziran, svetložute
boje, vrlo prijatnog ukusa i mirisa. Pomaže kod bolesti respiratornih
organa.

Malina. Pitoma i divlja malina daju vrlo aromatičan svetložut med, suptilnog mirisa, prijatnog
ukusa, koji kristališe u vrlo fine kristale bele boje. Vrlo je koristan
kod svih bolesti usled prehlade i preporučuje se kao profilaktičko
sredstvo protiv gripa.


Voćni med. Dobija se od različitog drvenastog voća koje cveta u proleće.
Dominiraju obično jabuke, trešnje, a može biti i nektara dženerike,
šljive, kao i maslačka, koji cveta kada i voćke. Boje je obično
tamnožute. Prijatnog je mirisa i ukusa, a ako preovladava koštičavo
voće, miris može biti na voćne koštice, a ukus malo nagorak. Bogat je
polenom i odličan za žvakanje saća sa medom, lečenje prehlada.

 
Uljana repica. Med je žut, brzo kristališe i tada dobije belo-sivkastu nijansu. Nije
mnogo cenjen, verovatno samo zbog kristalizacije. Daje dobre rezultate u
lečenju čireva, jako je sredstvo za podsticanje mokrenja.

Vrijesak. Med je žute boje ili tamniji, zavisno od vrste vrijeska, jakog mirisa i
prijatnog ukusa, želatinast, kristališe. Vrlo je cenjen i tražen.

Vrba. Med žute boje, specifičnog mirisa, pomalo nagorkog ukusa.

Lavanda. Daje svetložut med, vrlo jakog mirisa i ukusa. Spada u vrlo tražene
medove. Smatra se posebno pogodnim kod bolesti jetre, podstiče pojačano
lučenje žuči.


Žalfija (kadulja). Daje tamno žut ili još tamniji med, prijatnog mirisa i ukusa, pomalo
gorak. Vrlo tražen zbog svojih lekovitih svojstava, posebno za bolesti
disajnih organa. Pomaže zaustavljanju krvarenja, protiv upala, ima jako
baktericidno dejstrvo. Preporučuje se upotreba u kozmetičke svrhe.


Poliflorni cvetni med je livadski, a u tu kategoriju može se uvrstiti i planinski med.
 Livadski. To je poliflorni med (potiče od više vrsta biljaka), pa s obzirom na
različito poreklo, vrste livada i drugo, može mnogo varirati po boji,
mirisu i ukusu. Boja mu je od žute i svetlo crvene, do tamno žute,
crvene, a može biti i tamniji. Miris je posebno izražen, prijatan,
preovlađuje miris dominante biljke. Ukus je prijatan, izražen, sladak,
može biti i malo kiselkast.


Med koji nije nektarskog porekla:

Šumski. Ta vrsta meda ne potiče od nektara, već je ili biljnog porekla ("medna
rosa") ili životinjskog ("medljika"). U oba slučaja, pčele ga sakupljaju
sa listova i grančica različitog listopadnog i zimzelenog drveća i
ređe, žbunja. Najčešće se javlja tokom leta, sve do jeseni, pri visokim
temperaturama vazduha. Najčešća u Srbiji je hrastova medljika, u
Sloveniji naprimer jelova, sa smreke itd.


Hrastova medljika je gusta, lepljiva, tamno crvene boje koja skoro prelazi u crnu. Ne
kristališe tako brzo, nema izražen miris a ukus je jak i specifičan,
pomalo nalik karamelu (ali ga ne treba mešati sa pregrejanim medom).
Sadrži dosta mineralnih materija.


Jelova medljika je tamno zelene boje, ka crnoj. Nema izražen miris, prijatnog je ukusa. Vrlo je cenjena.

Sve vrste medljike imaju jaka antiseptička i protivupalna svojstva i
pomažu kod bolesti disajnih puteva i organa za mokrenje. Prisustvo
smolastih materija daje purgativna svojstva i umirujuće dejstvo na
upale creva. Korisne su kod anemija.
 
FORUM » POLJOPRIVREDA » PCELARSTVO » OSNOVNO O VRSTAMA MEDA
  • Page 1 of 1
  • 1
Search:

vrelo.ucoz.com
Create a free website with uCoz