Gle ždralove u luku širokome!
Oblaci pratioci, koji uz njih plove,
Već putovahu s njima, kada poletješe
Iz staroga života o ovaj život novi.
Istom brzinom i u istoj visini-
A ipak - čine se - odvojeni u zraku.
E da podijele - ždral i oblak - među se modrine
Ovog prijelepog neba, kojim kratko pluže,
Ne zadržavajući se u njemu duže
Jedan od drugog. Nizašto ne znaju
Do ovog zibanja u vjetru, što pod njima duva
Dok plove jedan pored drugog kao u braku.
Sve da ih vjetar ponese u ništa -
Ni ždral ne mari, ni oblak:samo da ustraju
I da se ne rasplinu.Dokle god jedan se drugom sačuva
Pustiće da ih teraju iz svakog utočišta,
Gdje meci prete ili kiše biju.
I tako ispod ploče sunca i u mjesečevom sjaju.
Sveđ lete. I za navjek jedan drugome se daju.
Oj, kuda će te? Nikud. Od kog bježite? Od sviju.